A A A   

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U INOSTRANSTVU

Оsigurana lica mogu koristiti zdravstvenu zaštitu u inostranstvu, u slučaju privremenog ili stalnog boravka, u skladu sa međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju, odnosno Zakonom.

U slučaju upućivanja zaposlenog na rad, stručno usavršavanje ili školovanje u inostranstvo, odnosno u zemlju sa kojom je zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, osiguranik koristi zdravstvenu zaštitu u inostranstvu u sadržini, obimu, na način i u postupku predviđenim Zakonom, odnosno međunarodnim ugovorom. Ista prava, u pogledu sadržine i obima prava, pripadaju i članovima njegove porodice.

U slučaju da je osiguranik upućen u zemlju sa kojom nije zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju on ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite ako je:

1. zaposlen u domaćem ili mešovitom privrednom društvu, ustanovi, drugoj organizaciji ili kod preduzetnika (detaširani radnici);
2. zaposlen u domaćinstvu domaćeg državljanina na službi u toj zemlji, kod međunarodnih i stranih organizacija, odnosno poslodavaca;
3. na školovanju, stručnom usavršavanju ili specijalizaciji i
4. na službenom putu.

Navedena lica, za vreme boravka u inostranstvu, imaju pravo na korišćenje zdravstvene zaštite samo u slučaju hitne medicinske pomoći, a isti obim prava obezbeđuje se i članovima njihove porodice.

Zdravstvena zaštita u inostranstvu obezbeđuje se osiguranim licima na osnovu Potvrde o korišćenju zdravstvene zaštite u inostranstvu.

U skladu sa Zakonom, potvrda o korišćenju zdravstvene zaštite važi do isteka vremena za koji je izdata, a najduže za period od 12 meseci od dana izdavanja (u slučaju upućivanja radnika u inostranstvo), odnosno za period od 90 dana od dana izdavanja ( u slučaju privatnog boravka u inostranstvu).

Član uže porodice osiguranika koji boravi sa osiguranikom u inostranstvu koristi zdravstvenu zaštitu pod istim uslovima pod kojima zdravstvenu zaštitu koristi i osiguranik.

Članom 53. Zakona definisani su pojmovi hitne medicinske pomoći i neophodne zdravstvene zaštite.

Hitna medicinska pomoć je neposredna – trenutna medicinska pomoć koja se pruža da bi se izbeglo dovođenje osiguranog lica u životnu opasnost, odnosno nepopravljivo ili ozbiljno slabljenje ili oštećenje njegovog zdravlja ili smrt, odnosno medicinska pomoć koja se pruži u toku od 12 sati od momenta prijema osiguranog lica da bi se izbegao očekivani nastanak hitnog mediciskog stanja.

Neophodna zdravstvena zaštita obuhvata zdravstvenu zaštitu koja je odgovarajuća, odnosno potrebna za dijagnostiku, odnosno lečenje bolesti ili povreda osiguranog lica, koja je u skladu sa standardima dobre medicinske prakse u zemlji i koja nije pružena, na zahtev osiguranog lica ili zdravstvenog radnika, radi stavljanja osiguranog lica u povoljniji položaj u odnosu na druga osigurana lica, odnosno radi sticanja posebnih koristi za zdravstvenu ustanovu, privatnu praksu ili zdravstvenog radnika.

U skladu sa propisima iz zdravstvenog osiguranja hitnu i neopohodnu zdravstvenu zaštitu utvrđuju stručno-medicinski organi u postupku ostvarivanja prava (lekarske komisije).

Za vreme privremenog (najčešće turističkog) boravka u inostranstvu osiguranim licima se obezbeđuje zdravstvena zaštita u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju pod uslovom da sa tom zemljom postoji zaključen ugovor o socijalnom osiguranju.

Procedura utvrđena Zakonom predviđa prethodnu proveru zdravstvenog stanja osiguranih lica. Na osnovu izvoda iz zdravstvenog kartona osiguranog lica, koji se vodi kod izabranog lekara opšte prakse i stomatologije, nadležna lekarska komisija Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje daje nalaz, mišljenje i ocenu na osnovu koje se osiguranom licu izdaje potvrda o korišćenju zdravstvene zaštite u inostranstvu.

Osigurano lice koje se nepridržava propisane procedure ne može ostvariti pravo na naknadu troškova koji su nastali korišćenjem hitne medicinske pomoći za vreme boravka u inostranstvu izuzev ako je međunarodnim ugovorom predviđena mogućnost naknadnog izdavanja potvrde o korišćenju zdravstvene zaštite u inostranstvu. Tada se, u naknadnom postupku, sprovodi procena njegovog zdravstvenog stanja pre odlaska u inostranstvo i nastali troškovi zdravstvene zaštite se naknađuju, uz učešće osiguranog lica od 5% od ukupnih troškova.

U okviru prava na zdravstvenu zaštitu osiguranim licima se obezbeđuje i upućivanje na lečenje u inostranstvu. Osigurana lica mogu biti upućena na lečenje u inostranstvo u slučajevima kada njihovo zdravstveno stanje zahteva lečenje oboljenja, stanja ili povrede koje se ne mogu uspešno lečiti u Republici Srbiji, a u zemlji u koju se upućuje postoji mogućnost za uspešno lečenje.

Uslovi, način i postupak upućivanja na lečenje u inostranstvo regulisani su Pravilnikom o uslovima i načinu upućivanja osiguranih lica na lečenje u inostranstvo.